Tužilaštvo kaže da nasilje iza zatvorenih vrata nije zločin

U prilogu ispod je dokaz o bijedi pravde danas (dvije kopije: pritužba i odgovor).
Ili o velikim privatnim vezama ...

Scenario: muž i žena ne žive zajedno već godinu dana. Muž ima novu partnericu za koju je bivša tek saznala. Histerija. Jednog jutra (par dana nakon što je bivša saznala za novu partnericu) u subotu u 8 ujutro (septembra 2005.) partnerica u svome stanu sa svoje dvoje djece. Već dva sata je bivša zove na mobitel. Telefon isključen odlazi da se tušira, djeca se igraju. Izlazi iz kupatila a u njenom hodniku je čeka bivša sa njenom djecom. Šta sad? Ništa, pred četvoro djece ne može ništa nego biti pristojna. Nazove partnera i on se ubrzo pojavi u njenom stanu. Mole bivšu da napusti stan. Nastaje ludilo. Bivša viče pogrdne stvari i prijeti. "Našao si kurvu pa hoćeš da je je... pred djecom! Cijelo Sarajevo je nju je... svi znaju kakva je!" Baca se po podu, lupa šakama o pod. Partnerica zove brata na telefon da dođe da pomogne. Bivša u tom trenutku nasrće na nju, grebe je i udara. Onda nasrće na partnera i šakama ga udara po licu. Djeca (sve četvoro) su u šoku, plaču, tresu se, najmlađa se krije ispod kauča. "Strah me mame". Partnerica svoju djecu pošalje u njihovu sobu da bi ih zaštitila, ali i djeca bivše insistiraju da budu u istoj sobi. U svom tom ludilu bivša stane i kaže "Nemaš pojma kako sam ti namjestila stvari ovaj put. Uništiću te." Onda nasrće na nezaključana vrata dječije sobe svojim tijelom i udara ih dok se ona ne razvale. Partnerica uzima svoju djecu i odlazi u drugu sobu u stanu. Sjedi sa djecom na krilu, koja se tresu i grcaju u suzama. Bivša dolazi, i udara partnericu po glavi i unosi joj se u lice. "Kurvo! Djeco zvaću vam oca i reći ma kakva vam je mama.!" Partnericin sin od sedam godina plačući šapće mami na uho "Mama, šta je to kurva?"

Brat se pojavljuje, zove policiju i odvodi sestrinu djecu vani. Policija stiže i polako smiri stvari, traži od sviju da dođu u policijsku stanicu dati izjave. Slika razvaljena vrata. Dok odvode bivšu ona u prolazu, mrtva hladna, sa osmijehom na licu kaže partnerici "Ovo je bilo super zabavno, trebale bismo ovo ponoviti svaki vikend".

Partner i partnerica odlaze kod ljekara gdje su pregledani i dobiju potvrde o povredama. Iskazi u policiji, iskazi kod tužioca, Huseina Delalića, kojem izleti da poznaje oca osumnjičene bivše koji je advokat i da često idu zajedno na more. "Kako da mu tužim kćerku?"

Godinu dana prolazi. Ništa. Partner i partnerica se žale Viskom Sudskom Tužilačkom Vijeću jer se ništa ne dešava i traže izuzeće tužioca jer smatraju da je pristrasan jer je dobar prijatelj oca osumnjičene. Dvije godine kasnije, u septembru 2007., tužioc šalje pismo u kojem obavještava partnera da obustavlja pretragu. Partner se žali (žalba u prilogu).

U januaru 2008. stiže odgovor u kojem glavni Kantonalni tužilac, Branko Šljivar, potvrđuje da iako osumnjičena JESTE:

1) fizički napala partnera i partnericu i (član 222 st.1 KZ FBiH i član 362 st. 1 KZ FBiH)
2) grubo ih verbalno vrijeđala a pri tome (član 362 st. 1 KZ FBiH)
3) nanijela štetu tuđoj imovini uz (član 293 st. 1 KZ FBiH)
4) narušavanje partnericine sigurnosti u sopstvenoj kući, (član 184 st.1 KZ FBiH)

nije napravila zločin jer se sve desilo u privatnom domu a ne na ulici. (odgovor u prilogu)


Znači pošto svojim nasiljem nije narušila javni red i mir to nije zločin.
Još kraće: nasilje u porodici i nasilje iza zatvorenih vrata nije zločin. Najmoćniji tužioc u najnaprednijem Kantonu FBiH opravdava nasilje u porodici ako se ono desi iza zatvorenih vrata, pa čak iako je bilo svjedoka. Kako onda ostaje nada da ćemo napredovati kad jedan visoki tužilac opravdava nasilje iza zatvorenih vrata? Podsjeća na slučaj Adamovič... "jeste seksualno uznemiravao, ali nije zločin jer joj nije bio nadređen"...

Da se Branko Šljivar, pita treba sve sigurne kuće za žene zatvoriti jer nasilje nad njima nije zločin pa tako nemaju prava na zaštitu od države (osim ako ih muž ne istuče na ulici).

A da je muškarac uradio isto ovo?

Bivša je partneru nakon ove epizode zabranila kontakt ocu sa djecom dva mjeseca. I pored žalbi i molbi u Centru za socijalni rad i policiji nikad nije kažnjena.

Iz Porodičnog zakona FBiH:
član 124 : "Dijete ima pravo živjeti sa roditeljima. Ako ne živi sa oba roditelja ili sa jednim roditeljem, pravo je djeteta da redovno održava osobne odnose i redovne kontakte sa roditeljem sa kojim ne živi "

član 154 st. 5: "Roditeljsko staranje može se oduzeti roditelju koji ne stvara uvjete za održavanje osobnih odnosa i neposrdenih kontakata sa drugim roditeljem ili onemogućava. odnosno spriječava njihovo održavanje"

Večernji list "Očev blog"